Post Info TOPIC: BIJELJINA 9. maj 2006
obnova !

Date:
BIJELJINA 9. maj 2006
Permalink   


                                                 


                                                                                  Osnovan Evropski pokret BiH

U Zavidovićima je u ponedjeljak osnovan Evropski pokret Bosne i Hercegovine.
Osnivači Pokreta su osam nevladinih organizacija i pojedinci iz Bijeljine, Tuzle, Šekovića, Žepča, Zenice, Zavidovića, Viteza, Gračanice i Hadžića.

Za prvu počasnu predsjednicu/ambasadora Evropskog pokreta BiH izabrana je Svetlana Broz. Predsjednik je Predrag Praštalo iz Zavidovića, a potpredsjednici su Sabina Mujezinović, novinarka Radio Kameleona iz Tuzle, i Branko Todorović iz Helsinškog komiteta za ljudska prava u RS-u, iz Bijeljine. Predsjednik Skupštine EPBiH je Dino Čolić, humanist i sportski radnik iz Gračanice. Predsjednik Upravnog odbora je Đorđe Radovanović, omladinski aktivist iz Šekovića, a njegovi članovi su Edhem Džinić iz Zavidovića, Alen Jusufović iz Zenice, Stipo Žigonjić iz Viteza i Franjo Tomić iz Žepča, saopšteno je iz EPBiH.

Ciljevi EPBiH su unapređenje razumijevanja, uzajamnog poznavanja i suradnje ljudi, zajednica i država na evropskom prostoru te stimulisanje svestrane i slobodne komunikacije među njima, prije svega u oblasti sporta, kulture, informisanja, privrede i politike. Ciljevi su i u proširenju ideje evropskog ujedinjenja u BiH, kao i utjecanju na javnost BiH da svoje angažovanje usmjeri ka demokratskom djelovanju u višestranačkoj zemlji. Vizija EPBiH jeste Bosna i Hercegovina – zemlja u kojoj se poštuju ljudske slobode i prava, u okviru EU, ravnopravna drugim članicama i zemljama u svakom pogledu.

Za mjesto centralnog obilježavanja ovogodišnjeg Dana Evrope – 9. maja određena je Bijeljina.

FENA
28/03/2006 16:35


                                                              @@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@


Zaterdag 11 maart 2006, 15:21
Brussel wil 'herstel' van het oude Joegoslavië
(BRISEL HOCE OBNOVU STARE JUGOSLAVIJE)Net toen ze afliep werd de informele raad van Europese ministers van Buitenlandse Zaken, deze zaterdag in Salzburg, Oostenrijk, overschaduwd door de dood van Slobodan Milosevic. Een toeval: de raad sprak de hele zaterdagochtend over de Westelijke Balkan.

Milosevic was een Balkanpoliticus bij uitstek. Milosevic presideerde over het uiteenvallen van Joegoslavië in zes kleine republieken, tot stand gekomen temidden van burgeroorlogen en wederzijdse haat.


Betreurd is hij niet. Vuk Draskovic, de minister van Buitenlandse Zaken van wat er over is van Milosevic' Joegoslavië was met andere Balkan-ministers ook genood voor deze discussie. Hij noemde het  alleen jammer dat het voormalige staatshoofd niet in Belgrado is berecht.


Herstel
Enigszins ironisch probeerden de EU-ministers hun collega's van de Balkan er net nu van te overtuigen dat die niets beter kunnen doen dan eerst eens het oude Joegoslavië althans economisch te herstellen.
De landen van de Westelijke Balkan (Servië en Montenegro, nu nog een unie, die waarschijnlijk nog dit jaar wordt ontbonden), Bosnië en Hercegovina, Albanië en Macedonië maakten op Albanië na allemaal deel uit van het na de Eerste Wereldoorlog gevormde Joegoslavië. Allemaal hebben ze sinds de Europese Raad van Thessaloniki juni 2003, officieel een 'Europees perspectief'. Als zij hun best doen kunnen zij ooit EU-lid worden.
 
Slovenië, veruit de rijkste voormalige Joegoslavische republiek zit al sinds 2004 in de EU. Met Kroatië wordt over toetreding onderhandeld. Macedonië is erkend als kandidaat-lidstaat. Mogelijk wordt nog dit jaar vastgesteld hoe de EU de toetredingsonderhandelingen wil aanpakken.


De andere ex-Joegoslavische republieken zijn stuk voor stuk probleemgevallen, net als Albanië. Verarmd, met een zwakke rechtsstaat, een economie die in duigen ligt en nog steeds vol etnische spanningen. Onderlinge handel is minimaal, alle landen richten zich daarentegen op bilaterale handelscontacten met de Europese Unie.


Kalm
Dat is op zichzelf al reden genoeg om het kalm aan te doen met het beginnen van onderhandelen over een EU-lidmaatschap. Maar nu is dat officieel in een verklaring van de ministers neergelegd. De aspirant-lidstaten doen hun best, wordt daarin erkend. Ze zullen per land beoordeeld worden op hun voortgang.


Maar de bestaande EU-lidstaten willen tevens goed kijken naar het absorptievermogen van de Unie voor nieuwkomers. Dat vorig jaar door Oostenrijk benadrukte idee is ineens gemeengoed. Zowel de Nederlandse minister van Buitenlandse Zaken Ben Bot (CDA) als zijn Franse collega Philippe Douste-Blazy brachten het absorptievermogen meteen in verband met de noodzaak, uitbreiding begrijpelijk te maken voor de eigen bevolking van hun landen. Die ministers hebben hun conclusies getrokken uit de referenda over de Europese grondwet.


In juni is in dat verband een debat over de uitbreiding van de Unie voorzien. Bot zei zelfs: 'Het grootste probleem is dat wij in het verleden met die toetreding, vooral van de tien [de toetredingsgolf van 2004 met onder meer Polen] veel te snel gegaan zijn.'


Best mogelijk dat de conclusie wordt: natuurlijk moeten jullie goed je best doen, maar het gaat hoe dan ook nog heel erg lang duren met jullie lidmaatschap. Als het ooit zover komt.
 
Douste-Blazy benadrukte dat de EU meer moet zijn dan een economische organisatie (zoals de Britten het graag zien). Nee, het is een politieke gemeenschap. Wie zo kijkt, gaat nieuwe lidstaten beoordelen op hele andere criteria dan alleen hun goed functionerende regering, rechtsstaat en economie.
 
Samen
Niet voor niets wordt in de verklaring van de ministers de hele Westelijke Balkan dringend aangemoedigd om eerst maar eens zelf samen te gaan werken in een vrijhandelszone. Die kan dan weer als zone nadere handelsafspraken met de EU maken.


Wat de Nederlandse minister van Buitenlandse Zaken Ben Bot betreft geldt de aanmoediging ook voor Macedonië en voor Kroatië. Toevallig valt die gedachte zone bijna samen met het oude Joegoslavië.  


                                                         @@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@



__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   

 http://www.oslobodjenje.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=48294&Itemid=46







DANAS I OVDJE


PDF
štampa
E-mail



Piše: Gojko BERIĆ   

13/04/06



Monstrum kao svetac


Svakog jedanaestog dana u mjesecu Majke Srebrenice i Podrinja posredstvom televizije ulaze u naše domove, podsjećajući nas da postoje i veće ljudske patnje od onih o kojima svakodnevno pišu novine. Mirnim protestima na ulicama Tuzle, a ovaj posljednji je bio najmasovniji od kraja rata, one traže minimum zadovoljštine za tragediju koja se na njih obrušila – da im se kažu mjesta koja još kriju kosti njihovih sinova, muževa i braće, i da svi počinioci genocida u Srebrenici budu primjerno kažnjeni.


Teško ide i jedno i drugo, što u ovim očajnim ženama kopni nadu u istinu i pravdu. Amerika i Evropa, pokrovitelji naše sadašnjosti i naše budućnosti, požuruju nas da zaboravimo na ono što je bilo. Sudbina ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića jedina su vijest iz rata u Bosni i Hercegovini na koju svjetski mediji još čekaju. Uskoro će se navršiti jedanaest godina otkako je Haški tribunal podigao optužnicu protiv njih, a oni su i dalje na slobodi. Sigurna da je on na nekoj adresi u Srbiji, vlastima nadomak ruke, Karla del Ponte je prije nekoliko mjeseci dala prednosti hapšenju generala Mladića.


Ali, šta je sa s tim monstrumom? Niko ga ne hapsi, a on sam niti se predaje, niti puca sebi u sljepoočnicu. Srbija nema racionalan odgovor ni na jedno pitanje u vezi s njim. Svi dosadašnji odgovori bili su u suštini lažni. Dok je pola Beograda viđalo Mladića, vlasti su tvrdile da ne znaju gdje je. Moćni jataci su potom premjestili haškog bjegunca tamo gdje se on najbolje osjećao – u neku od kasarni. Kad je i to provaljeno, Mladić se, navodno, sklonio u neku usamljenu planinsku kolibu. Prema najnovijoj službenoj verziji, elitni goniči ga već nedjeljama traže po šumama i gorama. Do sada je, tvrdi Beograd, bilo dvanaest organizovanih potjera za Mladićem, i sve su propale.


Svijet vjeruje kako je račun između Srba i Mladića isključivo politički račun, te da je njegovo hapšenje samo stvar političke volje. Niko u tu teoriju nije uvjereniji od Karle del Ponte, koja se povodi za prostom logikom da ako Vlada donese odluku da se Mladić izruči Hagu, policiji ostaje samo tehnički dio posla, i priča bi bila završena. Opšte je mišljenje da je glavni kočničar takvog raspleta premijer Vojislav Koštunica, koji će biti na vlasti sve dok Mladić bude na slobodi. Sve što oficijelna Srbija u vezi s tom misterijom nudi jesu izjave u stilu proročice Pitije. Predsjednik Boris Tadić je prije tri dana u intervjuu bečkom dnevniku “Kurir” rekao kako ne zna gdje je Mladić, a kad bi to iko od čelnih ljudi Srbije znao, taj bi ratni zločinac već bio u Hagu. Srbija je uvijek imala “teškoće” s rokovima, kaže Tadić. Ali, te “teškoće” traju već pet ili šest godina, koliko Mladić živi u Srbiji, pa takve floskule više niko ne uzima za ozbiljno.


Ako se nastavi sa takvom retorikom, jednog bismo se dana mogli suočiti sa verzijom prema kojoj zlikovac s tim imenom i prezimenom, bar što se zvanične Srbije tiče, nije ni postojao.


Srebrenica je bila grobnica Mladićeve “ratničke slave”, koju je među Srbima stekao ubijajući artiljerijom civilno stanovništvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uprkos tome, on je već deceniju i po heroj sa postera, majica, kalendara i pivskih i rakijskih boca. Većina Srba se na taj način simbolično poistovjećuje sa jednim od najsurovijih ubica iz proteklog rata. Iako je zapravo riječ o istorijskom gubitniku i kukavici, mit o pobjedničkom vojskovođi i dalje traje. Mladić je svjestan kakva ga presuda čeka u Hagu. On ne razmišlja ni o Srbiji, ni o Srbima, već samo o tome kako da se što bolje sakrije i produži život bilo gdje, makar ispod suknje neke monahinje. Posramljena očevim likom i djelom, njegova kćerka se ubila tokom rata, a on je i tome uprkos nastavio da živi.


To što ga mnogi Srbi s obje strane Drine i dalje obožavaju dokaz je da račun između njih i ovog ratnog zločinca nikada nije bio patriotski i politički račun, već psihijatrijski slučaj. Simptom bolesti naroda koji zna samo za poraze.


Ali, šta je sa računom između ovog dželata i njegovih žrtava? U razgovoru za “Frankfurter algemajne cajtung” koordinator Pakta za stabilnost Balkana, Erhard Busek, izrazio je skepticizam u pogledu Mladićevog izručenja Hagu. Busek prije vjeruje da će Mladićev slučaj biti “riješen” – samoubistvom.


Naravno, nije isključen ni takav ishod. Ali, Busekova izjava kao da otkriva pozadinu čudne bolećivosti koju Evropska unija ispoljava prema vlastima u Beogradu: izostalo je postavljanje ultimativnog roka za hapšenje Mladića, a započeti pregovori o stabilizaciji i pridruživanju se nastavljaju.


Amor Mašović, koji kao malo ko poznaje patnje Srebreničanki, kaže da one sve manje drže do pravde, jer u nju više ne vjeruju. Evropa ne čuje njihove molitve. Te žene neće imati nikakvu satisfakciju od eventualnog Mladićevog samoubistva. A ako Mladić jednog dana ipak ode u Hag, suđenje neće imati isti efekat kao da mu je suđeno prije sedam ili osam godina. Kao što reče jedan filozof, zajedno s nama stari i nesreća. Ljudska izdržljivost je ograničena. I suze jednoga dana presahnu.



__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   

Wolfgang Petritsch: EU je ispustila kormilo u BiH

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch, u intervjuu datom listu Die Presse, izjavio je da je Evropska unija takoreći izgubila kormilo kada je u pitanju situacija u BiH i kritizirao je otpor zemalja EU u pitanju pristupa balkanskih zemalja Uniji.
Die Presse: U Uniji vidno raste otpor pristupu balkanskih zemalja EU. O čemu se radi?

Wolfgang Petritsch: O odrazu generalnog stanja u Uniji: veliki broj nezaposlenih i zapostavljanje socijalnih aspekata u Evropi. Ne radi se u prvom redu o tome da li su balkanske zemlje zrele za pristup ili ne, već o tome da li je EU, sa svojih 25, a uskoro 27 članica, uopće u stanju da se djelotvorno upravno organizuje. To međutim ne smije biti nauštrb pripreme dugoročnog proširenja EU u pravcu Balkana.

Die Presse: Gospodine Petritsch, kako ocjenjujete korake koje je austrijsko predsjedništvo EU do sada učinilo za jugoistočnu Evropu?

Petritsch: Ne držim mnogo do toga da svakodnevno preispitujemo koliko smo postigli. Smatram da činimo dobar posao i suzdržavam se od ličnih političkih ocjena. Čini se toliko koliko je moguće u kratkom roku.

Die Presse: Balkanskim zemljama je bila obećana liberalizacija viznog režima. Zašto je to do sada ostalo neispunjeno obećanje?

Petritsch: Tu se mora još dosta toga učiniti. Nastavak izolacije mladih generacija iz jugoistočne Evrope uskoro će nam predstavljati veliki problem. Moramo pokušati da uklonimo besmislene birokratske barijere i istovremeno povećamo djelotvornu kontrolu na granicama. Moramo spriječiti zloupotrebu liberalizacije viznog režima i organizovani kriminal, zbog koga normalni građani nemaju mogućnosti da dobiju vize u pristojnom roku.

Die Presse: U Bosni je uveden pravni sistem po ugledu na američki, i kada je riječ o ustavnim promjenama - State Department je veoma aktivan. Gdje je tu EU?

Petritsch: Žalosno je što je EU, koja je glavni finansijer u BiH, ispustila kormilo kada su u pitanju promjene u BiH. Ja cijenimim američki angažman, ali moram reći da nedostaje vodeća ruka EU kada je riječ o reformama u BiH. U vrijeme kada sam bio visoki predstavnik u BiH, pokušao sam da unaprijedim približavanje Bosne Evropi i da izbjegnem euro-američke hibridne sisteme u pravosudnim i upravnim organima. U prvim koracima smo 2002. u ustavnoj reformi učinili veliki napredak. To moj nasljednik nije nastavio.

Intervju s Petritschem vodio je novinar lista Die Presse Wieland Schneider, a prenio Deutsche Welle.

FENA
19/04/2006 12:11



__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   





http://www.oslobodjenje.ba/index.php?option=com_content&task=view&id=48385&Itemid=52


POGLED: U FOKUSU SEDMICE


PDF
štampa
E-mail



Piše: Ramo KOLAR   

29/04/06



O sebi se zabavili


Pokušaj usvajanja tzv. ustavnih amandmana u državnom je parlamentu propao. I to jeste ne samo događaj hefte, nego najmanje desetljeća u ovoj popaljenoj, izvaranoj i unakaženoj zemlji. Država, istina je, bez ustava teško da se takvom može zvati. Bosna i Hercegovina je na infuziji, zvanoj Dejtonski ugovor, jedva disala i trebalo joj je omogućiti da stane na svoje noge. Naravno, u izvedbi takozvane međunarodne zajednice. Zašto takozvane? Pa zato što takvo što ne postoji.


Što bi rekao vjerojatno najumniji čovjek današnjice, američki filozof Ričard Rorti, postoji samo nekakva nemušta i nedefinirana politika prema BiH u vidu ministra vanjskih poslova, npr. Britanije, ambasadora SAD, predstavnika Njemačke itd. Ni danas, dodaje Rorti, ni Europa a ni Amerika, pojma nemaju što bi s Bosnom (i Balkanom)! Da nekakva koherentna politika MZ ne postoji, davno mi je potvrdio i Kristijan Švarc Šiling.


Zato se i desi da izvjesni Donald Hejs (navodno uz pomoć stručnjaka) pravi nacrt ustava zemlje u kojoj jest proveo neke godine, ali je upoznao nije nikad. Kao što je i Ričard Holbruk dobio zadatak od američke administracije da nekako riješi “nesretni” sukob u BiH pa smislio Dejtonski ugovor, koji je priznao rezultate rata, agresije i genocida. I sad bi da se to i ustavno potvrdi!


Takav jedan odnos prema heretičkoj Bosni postoji odavna. Još je u srednjem vijeku papa slao svoje krstaše da ovu zemlju uvede u suru. Kad je kralj bosanski zavapio upomoć tadanjoj Europi, ona ga je prečula a pozdravila turske okupatore! Danas je hoće uvesti u Europu kao nakazu, a da ti vazda, nezvanično uglavnom, kazuju i međunarodnjaci i domaće marionete kako takva i ovakva država ne postoji ni u praksi ni u teoriji! Primjerice, SAD kao najmultietničnija zemlja na Kugli ni u snu ne sanja da u Kongresu, u Senatu pogotovu, uvede etnički princip glasanja. I diči se time što su Kinezi, Marokanci, Bosanci, Nepalci, Indijci...i stotine drugih naroda Amerikanci. Za koje važi jedan jedini i pravi Ustav. I još jednu dilemu ovdje valja riješiti: da, Amerikanci su možda i najveći prijatelji Bosne. Ali to ne znači da pojedini njeni zvaničnici i službenici predstavljaju mišljenje te goleme zemlje. Jer, iako je američki Senat izglasao Rezoluciju o genocidu u Bosni (92. - 95.) Ričard Holbruk to ne prizna. Kao ni neki drugi službenici.


Oni Bosanci koji su konačno shvatili da se valja uzdati u se i svoje kljuse u Parlamentu (i drugdje) su rekli ne farbanju Dejtona. Isto tako su kazali: ustavne promjene, to jest Ustav za BiH, svakako da. Da li će to biti onaj jedini dosad legitiman i legalan, Ustav RBiH, ili onaj koji će biti skontan u dugoj, temeljitoj, stručnoj i javnoj raspravi i razgovoru svih građana (pa i naroda) dogovoriti se. Svjesni Bosanci su rekli ne genocidu i podjeli zemlje i države na dvije (tri) državice, ne podjelama no zajedništvu kao jedinstvu različitosti, gdje ni jednom čovjeku neće biti tijesno ni mrsko živjeti.


Smiješnije i tužnije od svega je što ti isti predstavnici MZ sada prijete kako nam pomagati kao više neće. Što je, naravno, van pameti. Pomagati nam jednostavno moraju, jer mi smo njihovo čedo. Možda više europsko no američko, ali poštovati je odnos snaga u svijetu. Nisu htjeli, znali ni umjeli zaustaviti agresiju ni Miloševića, držeći ga do zadnjih dana mirotvorcem i dozvolivši da ne čuje smrtnu kaznu (makar se zvala i doživotna). Danas prilično tetoše njegove učenike i nastavljače iste politike “mirnim sredstvima”- Koštunicu i Tadića u Srbiji. Hvataju zločinca Mladića godinama i mjesecima, jer ni moćni Nato “ne zna” gdje je!? Pri tome potpuno prešućujući Radovana Karadžića. Holbruk ni danas neće da kaže kakav je dogovor s njime sklopio.


A gdje su tu domaći političari, partijski lideri i ljubitelji fotelja, novaca i vlasti bezbeli. Koje su sponzori ubijedili da sami pišu kao ustav svoje zemlje (o čemu bi koju mogo reći “čuveni” advokat Ahmed Žilić, koji je u iznajmljenom stanu “tesao” tzv. ustavne amandmane s g. Hejsom!). O sebi su se zabavili. Obećana vlast sad im je upitna. Bosna nije šaptom pala ko onomad, pa skoro petsto godina čekala obnavljanje svoje državnosti. Nije doživjela najveći blam u povijesti - da u vlastiti ustav unese vlastito samoubojstvo. To će, nadati se, prepoznati i Europa a naročito Amerika, i prirodno, nastaviti pomagati na putu koji su i sami prošli: stvaranja zemlje i države koja će sutra biti u makar (polu)brat porodici nacija i država koje se diče europskom (zapadnom) civilizacijom i kulturom.

I ne treba odbijanje ustavnih promjena zvati ni porazom ni pobjedom. Bosna je važnija od svakoga političara, vođe, imena i prezimena.

Ionako sunce ni zbog koga ne izlazi!


        *****


http://http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/index.php?Phrase=&action=&offset=0&poffset=0


 


 


 


 


http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=25054"


 






Autor: Shoba
Poslano: 27/04/2006 16:30


 


".....Bosanci.....sabur.........bice ustavnih promjena, bice evropske zajednice, a bogami i amerike i engleske......"  


 


    


  


 




__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   

http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=6432


Srebrenički put pakla (juli 1995)



 



http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?t=25054







Autor: Shoba


“…..Bosanci.....sabur.........bice ustavnih promjena, bice evropske zajednice, a bogami i amerike i engleske….”



__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   

 


 



NIJANSE SRCA
PDF
štampa
E-mail



Piše: Ramo KOLAR (ramo@oslobodjenje.ba)   

05/06/06



Od jada zarada


U gornji neotesani i nimalo estetičan stih mogla bi stati, simplificirana, sva ovdašnja politička stvarnost. Iz prostoga razloga što je sva druga prozaika gotovo virtualna. Nema tema ni pitanja o tome što nas je stotine hiljada bez posla, nešto malo manje štrajka gladno i polusito, jer im je otelo preduzeća i firme, stanove, imanja, opljačkalo sve što se dalo, bacilo na ulice, zgadilo prošlost i otelo budućnost. Kad je već tako, ništa bolje no narod i puk vrtjeti oko ideologije. A u tu se, naravno, svi razumijemo. Naročito kad pričamo. Slušati se ne znamo.


 Kad kažeš autoput, onda treba znati da je to bošnjačka (h)ujdurma. Spomeneš li jedinstvenu državu, isto je. Hoće unitarnu pa da ne daju dihati ostalima. Možda da se gradi široka cesta od B. Luke do Gradiške. Jah, braća Srbi grabe sebi. A da se malo proba popraviti put od Tuzle do Orašja, zašta navijaju bosanski Hrvati. Ne valja misliti samo na jedan narod. Tako građani fino ostanu i bez posla, para i puteva. Ko je ugrožen ovdje? Svi, brate. Od koga? Od onoga drugoga. Šta je činiti? Podijeliti se, pa u miru živjeti, odgovaraju vođe puka.


 O Dodikovom referendumu, koji je sada prebacio na nevladine bradate organizacije, priča se na svim stranama. O onome ilidžanskom malo manje. Jer je malo i Hrvata koji traže svoju općinu. Kad su mogli Srbi dobiti istočno Sarajevo, cijelu livadu, što oni ne bi imali zapadnu Ilidžu, tek komadić općine. I to u lokalnoj zajednici koja već deset godina cijela glumi državu. Nit šta ima s gradom, a niti sa kantonom. Taka im politika. Pa kome se sviđa bujrum, kome jok, nek traži gdje mu je bolje. Zanimljiva je koalicija zapadnih Ilidžanaca. Kako ih je malo, oni će za otcjepljenje tražiti najjaču moguću pomoć. Od Milorada Dodika. Čime se, dakle, dade vidjeti i drugi, paralelni proces: jačanje zajedništva, jedinstva, umalo da se kaže i bratstva. Povezivanje B. Luke i Ilidže će tako ojačati na ovaj način. Drugog nema, jer se i u jednom i u drugom gradu slabo šta ima prodati i kupiti, izgraditi, dopuniti. Osim šverca. Što krupnog, što sitnog.


Da proces razgradnje Bosne nije tek puki lokalni proces pokazali su oni koji se u ove poslove jako dobro, i odavna razumiju. Primjer londonskog lista Tajms fino to objašnjava. Urednik i novinar pišu kako će uskoro na ovim prostorima biti još dvije države: republika srpska i herceg bosna.


Kad je mogla C. Gora, vele, što ne bi i ove dvije, plus Baskija, Irska, Vels, Kurdistan itd. Ima Europa šta podijeliti. Kako to u praksi izgleda, već je zaboravljeno. Hitler je odavna mrtav, a pridružio mu se i subrat Milošević.


Zašto baš sada i u ovome obimu ovi zahtjevi? Nakon što su u bh. Parlamentu propale tzv. ustavne promjene, koje su imale i pravno garantirati podjelu zemlje, sa svih strana su krenule prijetnje za otcjepljenjima, referendumima i sličnim političkim nebulozama. Hoće se reći glasačima za koga će biti najesen. Samo za svoje nacionalne vođe i čuvare opstojnosti, ravnopravnosti i jednakosti, te rezultata principa ko je šta jamio, jamio je.


A nakrale su se samo vođe. Narod im je gladan, žedan i iscurio diljem kugle zemaljske. Pa i kad bi imali svoje kao države, ne bi više imali od koga klepati.


Zato me i čudi najava kako će Švarc Šiling uskoro na tajnu večeru dovesti lidere šest političkih stranaka koje su propale u parlamentu. Povodom, valjda novoga, dogovora kako progurati ustavne promjene nakon što utvrde taktiku kako uzeti vlast u oktobru. Biva, koga međunarodna podupire, glasači ga moraju i izabrati. Umjesto da se skoncentriraju na izradu novoga ustava, od strane svih pojedinaca, grupa, partija i organizacija, koji bi ovu zemlju učinio i jedinstvenom državom sa svom mogućom decentralizacijom i regionalizacijom, ko što čini i sama Europa, oni i dalje vjeruju da to Englezi najbolje znadu!


 No, prije toga valja posvjedočiti svima nama, a pogotovu neukim strancima koji na našim leđima i muci zarađuju golemo blago, da je ova zemlja Bosna tek posuđena od naših predaka i da nam je valja predati našim nasljednicima, bosanskoj djeci. Pod uvjetom da ih sadašnji nacionalprodavači sve do jednoga ne oćeraju po svjetskim bestragama. Gdje se, uglavnom, radi pa sladi.


                       ****************


              "  Bosanci.....sabur.........bice .........bice....."  


 


                       **************** 


                                              



__________________
Helmut

Date:
Permalink   

Bijeljina je bosanski grad ,u kojem su zivjeli Srbi, Bosnjaci ,Hrvati i Cigani.Poslije ovog rata struktura se drasticno izmjenila ,danas imate nesto malo Bosnjaka , Hrvata nema , Srba ima i previse , Cigani i novo pridosli seljaci iz zabacenih krajeva Hrvatske i Bosne cine glavnu strukturu stanovnistva.
Vjerujte da ovamo u dijaspori postoje kontakti izmedju Srba starosjedilaca Semberije i Bosnjaka sa Semberskih podrucja , cak sta vise postoje i poslovni kontakti ali je zakljucak jedan ,da Bijeljinu treba poceti cistiti od planinara i smrdljivih seoskih opanaka koji postadose glavni modni trend ovog grada sjeveroistocne Bosne .
Zato predlazem da opancare izmjestimo kod Milosevica , tamo gdje je vodja ,nek ide i masa ,on ih je i poveo

__________________
Bijeljinka

Date:
Permalink   

   http://www.slobodnajugoslavija.org/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1


  http://www.slobodnajugoslavija.com/guestbook/index.php


ETO  -  PA KO VOLI NEK' IZVOLI !



__________________
Page 1 of 1  sorted by
 
Tweet this page Post to Digg Post to Del.icio.us


Create your own FREE Forum
Report Abuse
Powered by ActiveBoard