ISTINA O BIJELJINI

Date: Mar 17, 2004

RE: ISTINA O BIJELJINI

Date: Mar 17, 2004

BIJELJINSKA “ KNJIGA MRTVIH” –

SPISAK BIJELJINSKIH CIVILA UBIJENIH I NESTALIH U PERIODU 1992-1995

1. ASim (Amira) Fidahic

2. Nargalic Cosa

3-5.Redzep, njegova zena(treba ime) i sin Ado

6. Bilaliċ F.

7. Rahmetli Damir D. (Mislim da se prezivao Danovic, Jusin sin)

8-9. Jusuf – Jule Hodziċ sa suprugom - ovo sam èula, tra¿i se provjera !

10. Sena Hanušiċ – ovo sam èula, tra¿i se provjera !

11. Dunda – ne znam prezime( stanovala nekada desno od starog hotela, poslije u

Raċanskoj ulici ) – ovo sam èula, tra¿i se provjera !

Date: Mar 17, 2004

Ako neko prepozna nekog od navedenih imena, neka doda jos koju informaciju, npr. godina rodjenja.

Zaista je krajnje vrijeme da se nesto ovako preduzme, svaka cast na inicijativi!

Date: Mar 17, 2004

Asim (Amira) Fidahic

Nargalic Cosa

Redzep, njegova zena(treba ime) i sin Ado

Bilalic F.

Rahmetli Damir D. (Mislim da se prezivao Danovic, Jusin sin)

Date: Mar 16, 2004

Navescu par za cija imena (potpuna ) nisam siguran i molio bih one koji znaju da dopisu ispravno necije ime !!

ASim (Amira) Fidahic

Nargalic Cosa

Redzep, njegova zena(treba ime) i sin Ado

Bilalic F.

KO bude dopunjavao spisak , kopiraj pocetak spiska i onda dodaji nove informacije tako da imamo pregled zadnjeg posta !!

Date: Mar 16, 2004

Ako vec ne postoji bilo kakav spisak ubijenih i nestalih Bijeljinaca, koji bi se sada samo dopunjavao i korigovao, onda je stvarno krajnje vrijeme da se napravi.

Date: Mar 16, 2004

Koliko je stradalo ljudi u Bijeljini u onom cetnickom pohodu jos niko nezna tacno medjutim ja bih predlozio da barem mi pokusamo napraviti spisak onih koji su mucki ubijeni u Bijeljini.

Sta mislite o prijedlogu?

Date: Mar 10, 2004

Velika hvala " euro ". Sa velikim interesovanjem cekam dalju informaciju u vezi harema " LIPIC ".

Date: Mar 10, 2004

Da ti samo kazem Bijeljinka ,da dio harema U Selimovicima je zemlja od mog jarana "Laste" koji je zivjeo uz sam harem .KOliko je to od njegove familije(zemlja) ,on ce ti sam bolje napisati kad se pojavi , obavjesten je o ovoj temi i obecao je navratiti .

Date: Mar 10, 2004

Pa moje misljenje je, a evo i prijedlog, da Bijeljinci koji imaju svoje web- stranice pokrenu tim putem potpisivanje Peticije za podizanje takvog spomenika koju bi onda uputili visokom predstavniku sa zahtjevom za odobrenje i izgradnju istog.Jer internet jos uvijek ne koristi bas veliki broj naseg naroda da bi mogli ocekivati komentare i misljenja, a za stavljanje potpisa uputili bi ih i omogucili im to oni koji ga koriste.

Smatram da bi taj, sasvim normalan i obavezujuci gest prezivjelih prema ubijenim - neduznim zrtvama, bio i podsticaj za povratak prognanih - cemu tezi medjunarodna zajednica, a i snaga onim koji su preostali na svojim ognjistima da budu uvjereni da pravda na ovom svijetu postoji, da je svijetska javnost podrzava i da je to bio samo jedan prolazni momenat kada su zlo i zli ljudi zavladali njihovim gradom i zivotima.

Isto tako to je obaveza prema istoriji nase zemlje.Jer kako vi rekoste " kada mogu traziti dizanje spomenika u Sarajevu.............", a ja zelim dopuniti da su u Sarajevu dizani spomenici ljudima koji uopste ne pripadaju tom podrucju.Na Vracama - spomen obiljezju zrtvama iz II svjetskog rata upisivana su imena Srbijanaca.Sin, ciji je otac ubijen u Kragujevcu na radnom mjestu u fabrici od strane Nijemaca, dosao je zivjeti u Sarajevu i putem dobre veze u Komitetu uspio tu upisati ime svoga oca.I hajde ti sutra dokazi njegovim potomcima kada upru prstom u to upisano ime da taj covjek nije dao zivot u odbrani Sarajeva.To je samo jedan slucaj, a takvih je sigurno koliko hocete koji prave zabunu i u istoriji.Ili izvjesni Petrovici, iz okoline Srebrenice, ciji su djedovi ili pradjedovi, za, kazu ratne zasluge na solunskom frontu, dobili tu imanja i zemlju i tako se naselili u Bosnu iz Srbije i takvi su juce ubijali Bosance u Srebrenici........

Zbog toga je podizanje takvog spomenika u Bijeljini neophodno i potpisivanje Peticije ( dok jos ima Bijeljinaca ciji su rodni listovi u bijeljinskoj opstini da je mogu potpisati) uz distribuciju na sve strane svijeta, na sve instance i u sve institucije gdje se raspravlja o ljudskim pravima i pravdi.Da se zlo nikada ne zaboravi i, zazelimo, ne ponovi!

******************************************

Date: Mar 8, 2004

Ma znam ja da ce ponoviti, bolje receno nastaviti.Jer oni zamisao Garasanina sprovode od 1862 - od protjerivanja iz T.Uzica do danasnjih dana, samo nacin genocida prilagode vremenu i mogucnosti.I dok sjede sa nama i razgovaraju i hvale nas i.... i tada smisljaju i pripremaju kako ce nas smaknuti.Samo sto smo mi naivni - prenaivni.I nista nam nije opomena.Recimo, moga pradjeda su pretukli na njivi dok je radio - van Bijeljine, bez ikakvoga razloga i konji su ga dovukli do kuce polumrtvog gdje je i izdahnuo.Naravno, zena ostala samohrana sa djetetom i to je imanje poslije unisteno.I to je bio njihov jedan korak blize cilju.I ovu pricu nase majke-rahmetli, niko od brace i sestara ( velika smo porodica ) nije zapamtio, sto kaze nas narod " na jedno uho uslo, na drugo izaslo "- zanijeti bratstvom i jedinstvom.A do pameti ni sada neki nisu dosli.

Ja sam mnogo prije rata otisla iz Bijeljine, ali one slike na bijeljinskim ulicama iz 92. me beskrajno bole, pogotovo kada medju onim sa puskama ,sto stoje pored ubijenih ucini mi se da je i moj bivsi komsija- naravno poslije onog rata "sljegli" u Bijeljinu.Lijepo me strah uhvati s'kim smo zivjeli i druzili se.

Ali sta cemo to je nasa tragicna stvarnost. Samo mislim da je najveci grijeh zaboraviti.Nadam se da ce ipak doci dan kada ce u " Malom parku" ispred Opstine biti upisana imena svih zrtava - toliko bar zasluzuju.

Date: Mar 6, 2004

Da li vam je poznat ovaj slucaj ?

Preneseno:

Slobodna Bosna - Broj 381, 4.03.2004

Ispovijest Esada Muradbegoviæa, Bošnjaka iz Bijeljine kojeg je novi ministar odbrane “pravno zastupao”

DUMIÆ ME TJERAO DA ZAMIJENIM IMOVINU S JOVANOM TINTOROM!

Dragomir Dumiæ je kao advokat tokom rata uglavnom radio na zamjeni imovine Bošnjaka iz Bijeljine sa Srbima iz Federacije, a najèešæe iz Sarajevskog i Tuzlanskog kantona. Meðutim, kako naš list saznaje, Dumiæ je vrlo èesto ultimativno od Bošnjaka zahtijevao da mijenjaju svoju imovinu i time sistematski vršio etnièko èišæenje u Semberiji. Pritom je Dumiæ iznuðivao novac, prijetio i ucjenjivao.

O Dumiæevoj ”profesionalnosti” za naš list svjedoèi Esad Muradbegoviæ, staklorezac iz ugledne bijeljinske familije, od koga je ovaj advokat tokom ratnih godina pod prisilom zahtijevao da zamijeni svoju imovinu u centru Bijeljine sa imovinom Jove Tintora, tadašnjeg predsjednika SDS-a u opštini Vogošæa.

”U moju porodiènu kuæu koja se nalazi u centru Bijeljine sredinom 1995. godine uselio se Jovo Tintor, i to sa svojom ljubavnicom Borjanom Balorda, njenim roditeljima, stricem i strinom. Jovo se prema mojim roditeljima ponašao krajnje drsko. To maltretiranje nisu mogli gledati njegov stric i strina i ubrzo su se iselili iz kuæe.

Meðutim, nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u januaru 1996. godine kod mene su došli Dragiša Dumiæ i Jovo Tintor i odveli me u bijeljinski šahovski klub. Tamo su mi pokazivali fotografije na kojima je bila Tintorova kuæa koja se nalazi u Vogošæi. Ultimativno su od mene zahtijevali da hitno dok Vogošæa još nije bila integrisana potpišem ugovor o zamjeni imovine. Rekao sam da æu da razmislim. Nakon toga sam se raspitivao i saznao da je Tintor zapravo kriminalac”, kaže naš sagovornik.

Ubrzo potom Dumiæ i Tintor su došli po Muradbegoviæa i tražili od njega da mu pokaže sve svoje imanje koje èini dvije kuæe u centru Bijeljine, zatim 24 dunuma zemlje kod Radnikovog stadiona, takoðe u centru grada,13 dunuma zemlje pored hipodroma i 13 dunuma šume u Suhom Polju. Zahtjev je bio da se sva ta imovina zamjieni za Tintorovu kuæu u Vogošæi i navodno pijacu u Nedžariæima kao i lokal kod pijace Markale. Potom su ga odveli u kancelariju da potpiše veæ pripremljene dokumente.

“Odbio sam da potpišem i u strahu došao u Sarajevo gdje sam obavijestio sve nadležne institucije da se od mene traži da pod prisilom zamijenim imovinu. Kako je roditeljska kuæa bila vlasnièki uknjižena na sestru, a moja na oca, zahtijevali su od mene da hitno zovem sestru i brata u Njemaèku i od njih dobijem ovlaštenje za raspolaganje imovinom kako bi se zamjena mogla izvršiti. Sve vrijeme su me pratili u stopu od katastra do suda, a kada su vidjeli da punomoæ ne dolazi, strpali su me u zatvor. Uhapšen sam 13. marta, ubrzo potom moji roditelji su odvedeni na Pale gdje se od njih tražilo da potpišu dokumente. Meðutim, sa roditeljima nisu mogli da sklope ugovor jer su veæ nadležne organizacije u Sarajevu bile obaviještene da se radi o prisili.

Od torture na Palama moj je otac doživio dva moždana udara i ubrzo umro, a ja sam optužen da sam «Alijin špijun», da sam za njega švercovao oružje i da su mi navodno pronašli automatske puške. Prvo su me držali zatvorenog tri dana u Brèkom, a potom su me prebacili u bijeljinski zatvor.

Dragiša Dumiæ je došao kod mene u zatvor iznudio mi punomoæ da me zastupa na sudu iako sam ja tada imao svog advokata Stojana Vasiæa. Dumiæ mi je rekao da mogu istog momenta biti pušten iz zatvora ukoliko odmah sa porodicom napustim Bijeljinu i potpišim ugovor o zamjeni imovine, u suprotnom o izlasku iz zatvora da ne pomišljam. Potom je otišao kod moje supruge i uzeo joj dvije hiljade maraka.

Kada me je moj advokat oslobodio svih optužbih koje su mi napakovali i kada sam izašao iz zatvora, Dumiæ me je ponovo posjetio i kazao mi da mi ne pada na pamet da mu tražim novac koji je uzeo od moje supruge», kaže za naš list Muradbegoviæ.(M.D.)

Date: Mar 4, 2004

EVO PRONASAO SAM ZANIMLJIV CLANAK PA PROCITAJTE:

1travnja 1992. u Bijeljini poèinju sukobi izmeðu Arkanove Srpske garde ,i Patriotske lige. Istoga dana JNA blokira prometnice prema Èitluku i povlaèi snage iz Mostara, stanovništvo se evakuira iz Kupresa. U Sarajevu se organizira miting milicionara protiv podjela u MUP-u;

- 3. travnja 1992. Srpske obrambene snage preuzele su kontrolu nad Banjom Lukom.Istoga dana poèinje mobilizacija TO-a u Tuzli i Livnu. U Mostaru pred kasarnom "Mostarski bataljon" eksplodira kamion cisterna napunjena eksplozivom, što oznaèava poèetak rata u tom gradu, koji je više od mjesec dana bio izložen teroru rezervista JNA iz Crne Gore;

- 4. travnja1992. Arkanova Srpska garda ovladala je Bijeljinom. Na Bosanski Brod JNA i SDS vrše opæi napad vatrom iz minobacaèa, topova i VBR-a. U Neumu opæinsko predsjedništvo proglašava opæu mobilizaciju. U noæi s 4. na 5. travnja 1992. godine paravojne postrojbe SDS-a izvele su napad na sve policijske stanice u Sarajevu;

- 5. travnja1992. Demonstracije za mir u Sarajevu i Mostaru. Srpski MUP napada školu MUP-a na Vracama u Sarajevu. JNA napada Neum.

- 6. travnja 1992. na dan priznanja od strane Evropske unije, poèinje mobilizacija TO Mostara. Nastavljaju se sukobi u Sarajevu;

- 7. travnja 1992. SAD priznaje BiH, Hrvatsku i Sloveniju, a JNA raketira Široki Brijeg kazetnim bombama. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegoviæ prosvjeduje kod Blagoja Adžiæa izjavljujuæi da je to napad na hrvatski narod i meðunarodno priznatu i suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Istoga dana tzv. srpska Skupština BiH završava svoju 15. sjednicu. Njezin predsjednik Momèilo Krajišnik (koji je istovremeno bio predsjednik Skupštine RBiH) potpisao je dokument o proglašenju neovisne srpske republike. Paralelno, srpski predstavnici u Predsjedništvu RBiH, Biljana Plavšiæ i Nikola Koljeviæ, povlaèe se iz Predsjedništva RBiH;

- 8. travnja 1992. Predsjedništvo RBiH donosi odluku o stvaranju TO-a RBiH kao republièke oružane sile umjesto dotadašnjeg TO-a. U Grudama, na sjednici Hrvatske Zajednice Herceg Bosne (HZHB) osnovano je Hrvatsko vijeæe obrane (HVO). Na sastanku je reèeno da "HZ HB ne prihvaæa iskompromitiranu TO kao svoju vojnu strukturu, smatra da je odluka Predsjedništva BiH o TO BiH politièki nepromišljena", te da su "sve formacije osim HVO-a na podruèju HZ HB nelegalne ili neprijateljske";

- 9. travnja 1992. postrojbe "srpske opæine Zvornik" osvojile su grad koji su najprije napale tenkovske postrojbe JNA, a za njima su ušli Arkanovci;

- 10. travnja 1992. srpske snage zauzimaju Kupres, pješaèko topnièke bitke kod Bosanskog Broda i Dervente. Jose Cutilheiro pregovara s Izetbegoviæem i Karadžiæem.

- 11. travnja 1992. napadi na Èitluk, zraène uzbune u Livnu i Širokom Brijegu, JNA ušla u Modrièu, vrši topnièke napade na Foèu. Istog dana dogaða se jedna od najdramatiènijih epizoda spoèetka rata. Grupa pod vodstvom Murata Šabanoviæa zauzima branu u Višegradu i prijeti dizanjem brane u zrak ako JNA ne prestane s napadima na Višegrad i ne dopusti evakuaciju stanovništva iz grada. Toga dana je Predsjedništvo RBiH donijelo Ukaz o potèinjavanju svih postrojbi TO-a BiH do 15.4.1992. Oni koji se ne jave do tog datuma, smatrat æe se ilegalnim postrojbama.

- 14. travnja 1992. zauzeto skladište TO-a Dervente i predano TO-u BiH. U Sarajevu zatvoren aerodorom Butmir. U Hrvatskoj 40.000 izbjeglica iz BiH, uglavnom iz zapadne Hercegovine.

Kao što je vidljivo iz djelomiène kronologije dogaðaja u prvoj polovici travnja 1992., ratni sukobi u Bosni i Hercegovini poèeli su i prije službenog poèetka rata, 6. travnja 1992. godine , kad je napadnuto Sarajevo. S obzirom da je još u studenome 1991. godine napadnuto i uništeno selo Ravno u istoènoj Hercegovini u operaciji odmazde JNA, to bi se moglo smatrati predpoèetkom rata. Borbe u Bosanskoj Posavini, koje su se razbuktale u ožujku 1992. godine, takoðer predstavljaju "rat prije rata". No, kao primjer metodologije djelovanja JNA i srpskih paravojnih postrojbi može se uzeti Bijeljina, u kojoj su borbe trajale od 1. do 4. travnja 1992.godine. Paravojna postrojba Arkanove Srpske garde poèela je napad na grad, gdje im se suprotstavila manja skupina pripadnika Patriotske lige. Arkanovci su uspjeli slomiti otpor i poèeli su s masovnim egzekucijama, koje nisu bile manifestacija "ratnog ludila", nego sistematièno uklanjanje viðenijih ljudi, kao i bošnjaèkog stanovništva. Operacija u Bijeljini imala je dvostruki zadatak.

Prvo: Bijeljina je komunikacijski znaèajna, jer je ona sjecište dvaju krakova kojima su poèeli srpski napadi na BiH - sjevernobosanskog (posavskog) i istoènobosanskog (drinskog) pravca. Ovladavanje Bijeljinom, središnjim gradom Semberije, omoguæilo je potpunu kontrolu toga kraja, osiguranje zaleða prema Srbiji, a time i logistièku potporu. Kontrolom Semberije osigurao se nadzor nad donjim tokom rijeke Save i ušæem Drine u Savu.

Drugo, brutalnost kojom je izvršen napad, njegova medijska pokrivenost, paradna dotjeranost i pokazna opremljenost Arkanovih Tigrova ponajprije su imali funkciju zastrašivanja bosanskohercegovaèkog stanovništva. Napad je izvršen uoèi Bajrama, muslimanskoga vjerskog praznika, kao još jedan simbolièni èin. Bijeljina je bila generalna proba prije poèetka otvorenog sukoba. U zauzeæu Bijeljine vidljiv je obrazac kasnijeg djelovanja JNA i srpskih paravojnih postrojbi.

Taj se obrazac u praksi manifestirao koncentracijom nadmoænih snaga, uz potporu oklopno mehaniziranih postrojbi i topništva. Grad predviðen za zauzimanje bio bi okružen i prometne komunikacije stavljene pod kontrolu. Putem sredstava javnog informiranja lokalno stanovništvo je pozivano na nepružanje otpora, najèešæe korištenjem sintagmi o "Jugoslaviji" i "bratstvu i jedinstvu". U sluèaju slabijeg otpora, osvajanje grada preuzimale su na sebe pješaèke postrojbe koje je karakterizirala brutalnost prema zarobljenicima i civilnom stanovništvu. Uz likvidaciju predstavnika legalnih vlasti i uglednijih graðana, poèinjalo se s etnièkim èišæenjem, a paravojne postrojbe su, kao nagradu, stjecale pravo na pljaèku. Ako bi došlo do jaèeg otpora (koji su u praksi najèešæe pružale lokalne postrojbe naoružane osobnim naoružanjem), pješaštvo bi stalo i pozvalo topništvo da "omekša otpor". Uopæe, srpske snage uglavnom su izbjegavale direktnu borbu i koristile su se neselektivno topništvom gdje god je to bilo moguæe. Takav naèin upotrebe topništva srpski general Mladiæ je kasnije u opsadi Sarajeva definirao kao "razvlaèenje pameti".

Date: Mar 2, 2004

http://www.bhdani.com/arhiva/251/spiskovi.shtml

Spisak poginulih branitelja i civila tokom opsade Sarajeva

Ni deset godina od poèetka opsade grada, Sarajevo nije dobilo svoju "knjigu mrtvih". Dani su pokušali da po prvi put objave cjelovite spiskove poginulih sarajevskih branitelja i civila ubijenih u gradu. Zahvaljujuæi Udruženju Muslimana za antigenocidne aktivnosti (MAG), te opæinskim ministarstvima za boraèka pitanja, dobili smo spiskove koji su pred vama. Unatoè ogromnim naporima koje smo uložili u kompletiranje spiskova, svjesni smo da ni oni nisu potpuni, mada su najpotpuniji do sada napravljeni. Stoga vas molimo za razumijevanje zbog eventualnih nedostataka ovog priloga: neka naš pokušaj bude još jedan poziv nadležnim organima da se od zaborava otrgnu oni koji su u slobodu Sarajeva ugradili vlastite živote.

Redakcija Dana

Poginuli branitelji
A - Æ D - F G - K L - NJ O - Š T - Ž

Ubijeni civili
A - Æ D - F G - K L - NJ O - Š T - Ž

Kompletan spisak u .PDF formatu

************************************************

DA LI NEGDJE POSTOJI SLICAN SPISAK POBIJENIH BIJELJINACA TOKOM FASISTICKE OKUPACIJE NASE BIJELJINE ?

***********************************************

Date: Feb 29, 2004

Slazem se, bice imovine, ali je ipak jako vazno sacuvati postojece, narocito kada je u pitanju centar grada.Ne dozvoliti da mu totalno izmijene fizionomiju ! Jer, bolje je " sprijeciti nego lijeciti ", kako kaze nas narod. Povrat ide tesko i za to nam treba puno, puno : vremena, sabura i sloge.

Date: Feb 28, 2004

Preneseno:

BH DANI, Broj 350 - 27.02.2004

Novi prilozi za biografiju Branka Steviæa

Republièko javno pravobranilaštvo - Sjedište zamjenika u Bijeljini prije dvije godine (29. januara 2002.) Osnovnom sudu u Bijeljini (sad okružni sud) podnijelo je tužbu protiv Opæine Bijeljina, preduzeæa OJDP Grad i Branka Steviæa, kandidata SDS-a, SDA i HDZ-a za prvog ministra odbrane BiH.
U tužbi koju je potpisao Momir Raduloviæ istièe se da su 24. marta 1999. godine tuženi zakljuèili štetni ugovor o udruživanju sredstava za gradnju stana u ulici Gavrila Principa br. 2, površine 85,20 kvadratnih metara u vrijednosti 127.800 KM. Za ovaj stan, koji je OJDP Grad trebalo izgraditi za Branka Steviæa, Opæina se obavezala dati 90.000 KM, a Steviæ ostatak.
Tužilac je naveo razloge zbog kojih navedeni ugovor smatra ništavnim: u 1999. godini, kada je ugovor i zakljuèen, Opæina Bijeljina uopæe nije imala sredstava u budžetu predviðenih za rješavanje stambenih pitanja svojih radnika; ugovor je zakljuèila bez prethodno donesene odluke; novac je nenamjenski potrošila i to za kupovinu stana èovjeku koji uopæe nije bio njen uposlenik! Naime, u to vrijeme Branko Steviæ bio je uposlenik Centra javne bezbjednosti Bijeljina!
Tužilac je tražio poništavanje ugovora i vraæanje svih uloženih sredstava, ali do toga do danas nije došlo.
Pet mjeseci kasnije u Bijeljini æe biti otkrivena afera "stanovi", a Osnovno javno tužilaštvo podignut æe optužnicu protiv 12 djelatnika i funkcionera Opæine Bijeljina koji su na nelegalan naèin na korištenje dali 16 stanova, meðu kojima se nalazio i stan dodijeljen Branku Steviæu.
Do okonèanja ovog parniènog postupka nikad nije došlo, ali je zato Steviæ malo-pomalo stvarao uvjete za "legaliziranje" dobijenog stana: postao je uposlenik Opæine Bijeljina, odnosno njen drugi èovjek, a onda je na mjesto svog pratioca zaposlio èovjeka viènog poslu sa nekretninama - Ljubišu Mišiæa, nastavnika fizièke kulture, poznatog izmeðu ostalog i po tome što je u logoru Batkoviæ golim rukama ubio svog kolegu profesora Fuada Zeèeviæa.
Naime, Mišiæ se tako dobro snalazi kada su nekretnine u pitanju da je Srpskoj pravoslavnoj crkvi, odnosno episkopu tuzlanskom Vasiliju, 24. juna 1994. sasvim legalno prodao 1.170 kvadratnih metara livade prve klase, dvorište od 330 kvadrata i 1.055 kvadrata livade druge klase, vlasništvo braæe Ivana i Dragana (Joze) Markiæa, za 13.000 dinara, koje je, kako stoji u kupoprodajnom ugovoru, "odmah primio u cijelosti". Na tom zemljištu je poslije poèela gradnja pravoslavne crkve. (S.M.B.)