Ova knjiga ide uz peto satni televizijski dokumentarni serijal kojeg su autori Norma Percy, Paul Mitchell i Angus Macqueen iz Brian Lapping Associatesa, London. Svojim su smislom za detalje i provjeru pridonijeli da se, u svakoj fazi pripovijesti, otkriju određene istine o rušenju Jugoslavije koje dotle nisu bile poznate. Pripovijest se temelji na tisućama sati razgovora što su tijekom osamnaest mjeseci vođeni sa stotinama osoba koje su imale određenu ulogu - neki veliku, neki malu - u tragediji Jugoslavije. Brian Lapping je umjetnost stvaranja suvremenog povijesnog dokumentarca podigao do viših dometa. Svojom pomoći također su nas zadužili Michael Simkin, koji je neumorno kopao po arhivima Londona, Washingtona, Beograda, Zagreba i - u najtežim prilikama - Sarajeva; Bonnie Boskovic i Lisa Gartside, bez čijih se izuzetnih napora, strpljenja i dosljednosti u praćenju rada i usklađivanju naših napora na rukopisu ova knjiga ne bi pojavila; te Paul Adams, Walter Erdelitsch, Selma Latifić, Azra Nuhefendić, Sanja Šilović, Miloš Vasić, Nina Vlahović, Dina Hamzić i Bojan Zec kojih su pomoć i savjeti bili neprocjenjivi. Iskreno se zahvaljujemo Chrisu Wyldu iz BBC-a i Quentinu Peelu iz Financial Timesa na velikodušnoj strpljivosti kojom su prihvaćali našu opsesiju da pišemo knjigu i hrabrili nas u naporima da izvještavamo o samom ratu. Konačno, zahvaljujemo se i Dušanu Kneževiću i Sheeni McDonald kojih nam je vjera u važnost da se ta pripovijest ispriča bila stalan poticaj u svakoj fazi rada. Opće poznata je činjenica da rat iz čovjeka izvlači i ono što je najbolje i ono što je najgore. Golemu osobnu zahvalnost dugujemo onim bezbrojnim kolegama kojih su hrabrost, požrtvovnost i odlučnost da pripovijest ispričaju onako kako je vide svojim očima nama mogli biti samo inspirativni. S nekima od njih sklopili smo onu vrstu prijateljstva
***************
Poglavlje: "Budimo Pragmaticni
(prev. Lj. Nikolic)
Rascep medju Srbima i izrastanje hrvatskih snaga u pravu armiju doveli su do najveceg preokreta u toku cetiri godine rata. Srbi su poceli da gube, dok su Hrvati postajali pobednici u bici u kojoj je plen bila Jugoslavija. Tudjman je nadigrao Milosevica, vrhunskog majstora igre. Hrvatski predsednik bio je dovoljno pametan da averziju prema svom muslimanskom pandanu Izetbegovicu ostavi po strani i pokrene uskladjenu ofanzivu za koju je dobio zeleno svetlo iz Vasingtona. Vise teritorija preslo je iz ruke u ruku u leto 1995. nego u bilo kom drugom periodu od pocetka rata. Sjedinjene Drzave nasle su se na centru pozornice.
Redosled dogadjaja koji ce iz temelja promeniti dinamiku sukoba i ozbiljno uvecati izglede za mir, zapoceo je, zlokobno, padom istocnobosanske enklave Srebrenica, nastanjene Muslimanima.
Pad Srebrenice bio je najcrnji trenutak medjunarodnog angazovanja u Bosni. UNPROFOR nije preduzeo nista da spreci ubijanje mozda cak 8.000 Muslimana. Neki su ubijeni posto su se predali verujuci da ce ih UN zastititi, drugi su uhvaceni dok su pokusavali da prebegnu na teritoriju pod kontrolom bosanske vlade, dok su neki izvrsili samoubistvo nemogavsi da izdrze agoniju puta u sigurnost.
Srebrenica je bila jedno od sest podrucja u Bosni koja su UN proglasile "zasticenim". Poraz u Srebrenici u potpunosti je razotkrio odsustvo volje medjunarodne zajednice da ih brani. Tek kasnije ce postati jasno da je Vasington vec bio zakljucio da se Srebrenica, kao i druge dve istocne enklave, Zepa i Gorazde, ne mogu odrzati. Bio je to uzasan klimaks serije lose smisljenih planova i mlakih garancija. Vlade zapadnih zemalja obezbedile su tek 7.000 od 34.000 vojnika koliko je za to bilo predvidjeno da bi, na kraju, svet bio zatecen srpskom ofanzivom koja se mogla predvideti. Medjunarodni posmatraci pogresno su je tumacili cak i kada je bila u punom jeku.
Srpske snage zapocele su ozbiljno bombardovanje Srebrenice 6. jula. Ofanziva je krenula nakon sto su Muslimani napali i potpuno porusili dva srpska sela pored srebrenicke enklave. Aprila 1993. godine kada su UN proglasile Srebrenicu za prvu zasticenu oblast, ona je trebalo da bude demilitarizovana. Umesto toga, komandant Naser Oric koristio je enklavu za brze prepade protiv Srba koji su je opsedali. Napad Muslimana u junu bio je izgovor na koji su Srbi cekali. Njihova armija koja je izgubila sijaset manjih bitaka sirom Bosne, zelela je laku pobedu. Srbi su poceli da se koncentrisu oko Srebrenice.
Iako se upravo nalazio na vrhuncu svog politickog rata protiv rukovodstva bosanskih Srba, Milosevic nije ni pokusao da sakrije da odobrava srebrenicku operaciju. "Uostalom", rekao je on pre nego sto je javnost upoznata o kolikom se divljastvu radilo, "pogledajte sta su Muslimani ucinili srpskim selima... Dosao je trenutak kada vise ne mozete ocekivati nikakvu racionalnu kontrolu", rekao je on slezuci ramenima. "Ne znam tacno sta se tamo dogodilo." Ostavljao je utisak da je srpska ofanziva imala za cilj da neutralise enklavu kao vojnu opasnost, a ne da je potpuno pregazi; pokusaj da se onesposobi a ne da se ubije. Milosevic je i dalje naveliko hvalio Mladica.
Srebrenica je bila cvrsto usadjena u Milosevicevo razmisljanje o obliku srpske drzave koja ce nastati na rusevinama stare Jugoslavije. Za njega je istocna Bosna uvek bila strateski znacajna, dok je, s druge strane, pokazivao da je spreman da trguje teritorijama dalje prema zapadu (koje su srpski nacionalisti smatrali svetim). Dolina Drine bila je od vitalnog znacaja za njegov koncept bezbedne i vece srpske drzave. Za Srbiju Srebrenica je, dakle, bila od presudnog znacaja. Samo petnaest kilometara od srpsko-bosanske granice, ona bi, kad bi ostala u rukama Muslimana, predstavljala stalnu pretnju bezbednosti same Srbije. Istocna Bosna je tampon zona za Srbiju. Srbi su verovali da ce kada uniste Srebrenicu, san o ponovnom uspostavljanju Bosne u njenim medjunarodno priznatim granicama biti daleko.
Za Muslimane, pak, Srebrenica je bila simbol otpora Bosne. Medutim, za njihove vodje - i americku diplomatsku inicijativu koja se tek radjala - pad Srebrenice znacio bi da bosanska armija moze da krene napred na drugim frontovima a da izbegne surovu odmazdu nad izolovanom enklavom duboko na srpskoj teritoriji. General Rasim Delic, vojni komandant bosanske vlade, kasnije je rekao:
Srebrenica i Zepa su isto kao i Gorazde i Bihac bile dodatno opterecenje za bosansku armiju i vladu...
...To su bile izolovane oblasti koje nisu imale fizickog kontakta sa nasim snagama. Svaka ofanziva na bilo kojoj teritoriji povlacila je opasnost da srpski agresor krene na Srebrenicu i Zepu. Nasi drzavni organi su sklopili mnogo primirja i ucinili mnogo ustupaka da se spasu Zepa i Srebrenica.
Sama Srebrenica, grad koji je pre rata imao 8.000 stanovnika, postala je utociste 40.000 ljudi koji su pobegli pred srpskom armijom iz drugih delova istocne Bosne. Gradom su upravljali vojni diktatori i crnoberzijanci. Posle tri godine provedene u klopci pod srpskom opsadom, prezivljavajuci samo od oskudne pomoci Ujedinjenih nacija, mnogi su jedva cekali da napuste Srebrenicu samo ako bi na drugom mestu mogli da zive bezbedno. Medjutim, Sarajevo je nalozilo gradskim vodjama da ustraju, ali im nije obezbedilo potrebna sredstva za to. Prepusteni prakticno sami sebi, branioci Srebrenice koje je predvodio Naser Oric, dvadesetdevetogodisnji bivsi Milosevicev telohranitelj, odbili su da se predaju.
Prvog marta, Oric je od svog komandanta iz Tuzle primio poruku kojom mu naredjuje da odmah napusti enklavu i da na udaljenom sneznom vrhu saceka helikopter koji ce ga prevesti do staba. Naser Oric cekao je vise od mesec dana. Nije znao kako da protumaci ovo naredjenje armije. Do kraja aprila, on i jos sedamnaest visih oficira bili su evakuisani iz Srebrenice, navodno zbog dopunske obuke. General Mustafa Hajrulahovic, jedan od sefova vojne kontraobavestajne sluzbe, rekao je da su Oric i njegovi oficiri pozvani u stab zato sto su znali za predstojecu srpsku ofanzivu. "Morali smo se pripremiti za evakuaciju stanovnistva. Ustvari su bili pozvani radi instrukcija."
Ali, to je bilo varka. Oricu i njegovim oficirima - izuzev njegovog zamenika Ramiza Becirevica - zabranjeno je da se ikada vrate u Srebrenicu. Posle toga, Oric je Becirevica video tek posle pada enklave kada se predvodeci vise stotina vojnika iz Tuzle probijao kroz srpske linije u susret hiljadama onih koji su uspeli da pobegnu iz Srebrenice.
Sestog jula Srbi su poceli ozbiljno da granatiraju. Bez komandanata - rastrzani haosom koji je zavladao medju uspanicenim stanovnistvom - slabije naoruzani muslimanski vojnici nisu mogli da organizuju odbranu. To nisu mogli ni holandski vojnici iz sastava mirovnih snaga UN koji su tu bili stancionirani. Nisu znali sta da rade. Jedan od vojnika iz mirovnih snaga bio je ubijen dok se sa svojom jedinicom povlacio nakon sto su srpske snage pregazile njihovo posmatracko mesto. Njega nisu pogodili Srbi vec vojnik bosanske vlade koji je zeleo da zaustavi povlacenje holandskih trupa sa vladinih isturenih polozaja. Avioni NATO-a nadletali su nisko iznad brda obraslih gustom sumom. U roku od dva dana Srbi su osvojili tri osmatracka mesta i uzeli trideset Holandjana za taoce.1
Devetog jula u Hagu holandski ministar odbrane Joris Vorghove jasno je opisao situaciju i kojoj su se nasle njegove trupe "opkoljene, brojno slabije i u strahu od daljih akcija" bosanskih Srba. Neverovatno, ali on jos uvek nije verovao da ce Srbi pokusati da zauzmu grad. Medjutim, tog istog dana, Srbi su dali svoj prvi ultimatum - Ujedinjene nacije i Muslimani moraju da evakuisu enklavu u roku od 48 sati. Ujedinjene nacije su odgovorile tako sto su naredile Holandjanima da se postave u takozvanu blokirajucu poziciju, trideset vojnika koji formiraju tanku plavu liniju sa oklopnim transporterima i protivtenkovskim raketama pokusava da zaustavi hiljade srpskih vojnika koji nastupaju sa juzne periferije grada.
Potpukovnik Ton Karemans, holandski komandant u Srebrenici, zatrazio je da se izvrse snazni vazdusni napadi. Njegov zamenik je tada rekao rukovodstvu Srebrenice da bi njihove snage trebalo da se uzdrze od kontraofanzive. Ilijaz Pilav, tridesetjednogodisnji hirurg, shvatio je da ce svi koji se nadju u tim zonama ili u njihovoj blizini poginuti. "Receno nam je da ocekujemo vazdusne napade NATO-a svakog trenutka. On (Karemans) oznacio je na mapi zone koje ce biti mete napada. Mislim da ih je on zvao 'zone smrti'", rekao je Pilav, cije mrsavo lice i napacene oci govore o tegobama koje je pretrpeo tih godina kao glavni hirurg u svom rodnom gradu.
*************************
Preneseno:
BH Dani
Naser Orić
Neko drugi bi na njegovom mjestu možda učinio bolje i pametnije stvari, postupao sa više opreza ili odmjerenosti, ali on je bio jedini. Možda to nije bilo dovoljno, ali Naser Orić je, braneći Srebrenicu i odgađajući njen užasni kraj za tri godine, dao sve od sebe. Upravo je ono što se zbilo u julu 1995., potvrdilo opravdanost Orićevih nastojanja da Srbe zadrži što dalje od grada. On je obilježio ključne trenutke u trogodišnjem postojanju srebreničke enklave: početak otpora; skori pad enklave u proljeće 1993., kada je upravo on sa šačicom neustrašivih mladića spriječio srpske snage da uđu u grad; i pad enklave, koji je tekao mnogo brže zato što on nije bio tamo. Orić je, s druge strane fronta, u Tuzli bio ključni čovjek u operaciji probijanja koridora kroz koji je na koncu petodnevnog marša između srpskih zasjeda prošlo nešto više od tri hiljade preživjelih srebreničkih muškaraca.
Narednih mjeseci i godina, tužiteljstvo haškog suda će morati dokazati da je upravo on odgovoran za zločine počinjene tokom odbrane Srebrenice. Zločine koji su neosporno počinjeni, ali i zločine u kojima dobar dio kako bosanskohercegovačke, tako i inozemne javnosti traži razlog za genocidni masakr iz jula 1995. U ovom času, međutim, u najmanju je ruku cinično to da Orić - optužen za kršenje zakona i običaja ratovanja (što je relativno blaga kvalifikacija) - polaže račune, nakon što je jalijaški uhapšen u dvorištu svoje kuće, dok sedmorica optuženih za genocid još uvijek vršljaju negdje između BiH i Srbije.
Cinično je i to što je Orić optužen po komandnoj odgovornosti za ubistvo sedam zarobljenika; ako bi sedam ubijenih bio kriterij Haškog tribunala, onda bi pritvor u Scheveningenu bio doslovno preplavljen novim optuženicima u roku od 24 sata. I tu dolazimo do suštine stvari: optužnica protiv Orića je simbolična, na isti način na koji je on godinama bio jedini simbol otpora srpskom divljanju u Podrinju. Sve dok on nije presreo kolonu ubica iz Srbije i okončao njihov pohod, rat u istočnoj Bosni bio je serija paljevina, pljački i silovanja. I to je ono što mu Srbi nikada nisu oprostili.
Orićeve poslijeratne, kriminalne, veze sa nekim od najistaknutijih likova iz bosansko-srpskog podzemlja, ali i nepatvorenim zločincima, druga su stvar u ovoj priči. I pitanje koje federalni policijski i pravosudni organi nisu mogli, htjeli ili smjeli da riješe. Njegove veze sa vrhom bošnjačke piramide vlasti, šutnja godinama nakon okupacije Srebrenice, kada su svi vjerovali da krije tajnu pada enklave, također su nešto drugo. To su pitanja na koja je Orić dužan odgovoriti sebi, i svojima.
U Haagu, međutim, Orić odgovara za navodne grijehe počinjene u vrijeme najsurovije borbe za opstanak ikad viđene u ionako surovoj historiji Bosne i Hercegovine. I za razliku od najvećeg dijela devedesetih, kada je bilo dobro biti u njegovoj blizini, i kada ga je, i doslovno i simbolički govoreći, uvijek pratila bulumenta - Orić je ovaj put potpuno sam. I pred najvećom bitkom svog života. (E.S.)
*******
Preneseno:
NIK Avaz – 12.10.2004
Džon Džons, advokat ratnog komandanta Srebrenice
U Orićevom slučaju Tribunal nastavio slijediti iskrivljenu sliku o događajima u BiH U odbrani Orića mogao ostati po strani, kaže Džons * Međunarodna pravda se u svemu ovome zloupotrebljava
Tridesetsedmogodišnji britanski plemić Džon Džons, koji je ovih dana pred sudijama Haškog tribunala istupio kao kobranilac ratnog komandanta Srebrenice Nasera Orića, vjerovatno je jedan od rijetkih iz svijeta koji je tako hrabro i činjenično prikazao bosanska ratna događanja. - Emocije su kod mene prevladale jer sam pročitao sve knjige o Srebrenici, razgovarao sa mnogim ljudima iz toga grada, s Naserom... Zar nakon svega toga mogu ostati po strani? Kad vidite kakvu je tragediju doživio Naser kao čovjek, isto je tako strašno kad shvatite jezivu politiku Zapada prema svemu tome. Međunarodna pravda u svemu ovome se zloupotrebljava. Ja jesam u ovome prvenstveno i jedino profesionalac, ali ne mogu ostati po strani - kazao je advokat Džons. Džons s posebnom reskošću ističe da "čuvari mira u BiH" tamošnje ljude tretiraju kao jednako krive "jer im je tako najlakše". - To je fundamentalna greška u održavanju mira. Mislim da je u slučaju Nasera Orića Tribunal nastavio slijediti iskrivljenu sliku o događajima u BiH. To je kao u Šekspirovim tragedijama - napominje ovaj pravnik i ne krije da "neće spavati", jer kao advokat želi učiniti sve kako bi pomogao Orićevom oslobađanju.
A. HADŽIĆ
BBC-jev komentator za pitanja ratnih zločina
Advokat Džon Džons, po ocu Britanac, po majci Amerikanac, na Oksfordu je diplomirao filozofiju politike i ekonomiju, a potom završio i pravo na Džordž Vašington univerzitetu u SAD. Advokatsku karijeru počeo je 1992. godine u Kolumbiji, u SAD. Od 1995. radio je kao pravni savjetnik Vijeća predsjednika Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu. Objavio je dvije knjige iz oblasti pravnih nauka u koautorstvu sa britanskim pravnikom Stivenom Čarlsom. Jedan je od redovnih komentatora BBC-ja za pitanja ratnih zločina. Sa Vasvijom Vidović je bio branilac i u slučaju rahmetli generala Mehmeda Alagića.
***********************
Nastavljeno suđenje Naseru Oriću pred Tribunalom u Hagu
Sudija Agius upozorio tužioca Jana Vubena Nakon što je otkazano svjedočenje Džejmsa Gaoa, predsjednik Pretresnog vijeća jasno stavio do znanja da ne gleda pozitivno na takve poteze
Sudija Agius upozorio tužioca Jana Vubena Nakon što je otkazano svjedočenje Džejmsa Gaoa, predsjednik Pretresnog vijeća jasno stavio do znanja da ne gleda pozitivno na takve poteze
(Od specijalnog izvještača "Dnevnog avaza" iz Haga)
Četvrti dan suđenja Naseru Oriću pred Haškim tribunalom počeo je oštrom reakcijom njegovih advokata na odluku tužioca Jana Vubena dasvjedoka optužbe Džejmsa Gaoa, stručnjaka za konflikte za bivšu Jugoslaviju, koji je jučer trebao početi svoje svjedočenje o historijsko-političkom kontekstu i karakteru sukoba u BiH, povuče s liste svjedoka. Za njegovo svjedočenje odbrana je prethodno tražila dva dana kako bi ga unakrsno ispitivala i dugo se za to pripremala. Međutim, u petak, samo pet minuta prije kraja radnog vremena Tribunala, advokate Vasviju Vidović i Džona Džonsa tužilac je obavijestio da se ovaj svjedok neće pojaviti u sudnici.
Pismena reakcija
S obzirom na to da je Orićeva odbrana i pismeno reagirala prema Pretresnom vijeću, sudija Karmel Agius jučer je stavio do znanja tužiocu Vubenu da on "ne gleda pozitivno" na takve poteze. - To predstavlja pomanjkanje obzirnosti prema odbrani i prema Pretresnom vijeću. Apeliram na vaš zdrav razum da razmislite o vašoj odluci - kazao je sudija Agius, napominjući da je suđenje na način "da strane iznenada vade adute iz džepa prevaziđeno u prošlom stoljeću". Cijela zbrka riješena je "preporukom" sudije Agiusa da se Džejms Gao pozove da svjedoči, sa čim se tužilac Vuben načelno saglasio. Obrana Nasera Orića upoznala je Pretresno vijeće o još nekim detaljima kada je u pitanju već utvrđeni raspored izvođenja svjedoka. Tako je tužilac iznenada pomjerio planiranoizvođenje svjedoka za događaje u selu Ratkovići.
Provjera dokumenata
Jučer se pred Pretresnim vijećem pojavio Anders Fahel, stručnjak za forenziku pri holandskom Ministarstvu pravosuđa, inače član evropskih organizacija za ekspertizu rukopisa. On je za potrebe Tužilaštva vještačiovjerodostojnost određenih dokumenata i potpisa na njima, a koji bi trebali biti prilog optužbama protiv Nasera Orića. Od 35 dokumenata ponuđenih na vještačenje, za samo njih 16 postoje originali, dok su ostali fotokopije. Odbrana je već izrazila svoju sumnju da se radi o falsifikatima, što će, kako su najavili, pokušati dokazati na za danas zakazanom unakrsnom ispitivanju ovog holandskog stručnjaka.
Almasa HADŽIĆ
Službenici Vlade Holandije
Kao skoro nijedno došadašnje suđenje pred Tribunalom,proces protiv Nasera Orića prati niz kontroverznih detalja. Mnoge je iznenadiopodatak da je tužilac Vuben, inače Holanđanin, određene informacije potrebne za dokazivanje optužnice dobivao i od NIODA-e, vladine komisije koja je trebala ispitivati ulogu Holandskog bataljona u događajima u Srebrenici jula 1995. godine. Neprijatnost je bila tim veća što je i ekspert Fahel službenik Vlade Holandije.
